Slika...
Djelić sekunde uhvaćen,
Vraća tisuću i jednu uspomenu,
Tisuću i jednu suzu,
Tisuću i jedan osmijeh.

Slika...
Podsjeća na prošle dane
Bilo loše ili dobre,
Podsjeća na prijatelje stare,
A i neke strance.

Slika....
Svakome ima drugačiju važnost
Nekom vrijedna, nekom bezvrijedna
Nekom blago, nekom smeće
Ali svakom uspomena.

Vjetar se igra lišćem,
ja se igram perom.
Vjetar putuje svijetom,
ja ostajem među četiri zida.
Vjetar je neuhvatljiv,a
mene si uhvatio ti.

Sunce još za oblake zašlo nije
taj prijelaz na molu gledam ja
sunce zadnjim zrakama moje lice grije
tu toplinu ne osjećam ja.

Moje misli su prosute
moja duša je odsutna
kao da je po svijetu rasuta
jer ti si za mene nedostupan.

Nema te kraj mene
Ljubavi misliš li na mene?
Kao što ja mislim na tebe?

Nema nikog kraj mene
nema nikog da zagrli me.
Ima li netko da zagrli tebe?

U mom srcu leži nada
da ćeš jednom otkriti
moje prave osjećaje
i ne znam koji me vrag
još tjera da se nadam
sretnom budućnosti s tobom.

U mom srcu leži nada
no ostati će samo nada
jer nas dvoje nismo
jedno za drugo
mi smo potpuni neznanci
što sreli su se jednom.

Mrak, a u daljini mjesec sja,
sjaji punim sjajem,a
ja sam ispod njega neprimjetna.
I tko zna dal me se
itko sjeti kad ga gleda
kao što ja u njemu vidim
samo odraz tvoj.

Pred oči mi pada mrak
iako znam da je dan,
neka me sila ovi,
iako vani pjesma ori.

Osjećam slabost neku
i najradije bi u postelju meku
i sklopila oči svoje
al neda mi srce tvoje.

O tišino, mrkla tišino.
zveketi tanjura u kućama,
laveži pasa u daljini,
prosjaci na ulicama
ma gdje ste samo nestali???!
Kako je nastala tišina ova
i da nikoga nema kad ga trebaš?
Zar ste svi zaboravili
mene, jadno mače koje cvili?

Barci je život mahnitanje
meni je život ludiranje,
baroknim pjesnicima je neshvatljiv
ja ga i ne pokušavam shvatiti,
meni život nije mučenje
nego mjesto za uživanje.

Nitko nije rekao da je lagan
Nitko nije rekao da je težak
sami sebi odabiremo put.
Crta između patnje i uživanja
malena je, a na tebi je
samo da izabereš pravi put.

Što to ima u ljudima
da patiti moraju?
Što to ima u ljudima
da im daju lažne nade?
Što to ima u ljudima
da se igraju tuđim osjećajima?
Što to ima u ljudima
da mrze sami sebe?

Iako je blizu kraj
Volim te sve više,
A nebo se mrači
Nevrijeme samo što nije.

Jug sav u suncu
Uronjen, sreća i
Radost svuda,
A jato ptica
Šire krila za put
Iako su ostat mogle, krenut
Će u mračne krajeve

Ljudima od Boga
samo jedna stvar nije dana,
pravo da ljubav
kontrolirati mogu.

Ljubav može biti divna
Ljubav može biti bolna
ali ni najveća ljudska volja
to stanje promijeniti nemože.

Možemo Boga okrivljivati,
a i sudbinu nemilosrdnu
no i dalje će peći rana
i dalje ćemo patiti.

Ljubav nas čini ranjljivima,
a protiv nje zaštite nema
i najsnažniji joj se podlijegaju
kao nekoj zarazi.

Posljednji pogled upućen meni
znak je da je došao kraj
znak je da te više vidjet neću,
a srce i dalje lupa
kao da si uz mene.

Posljednji pogled upućen tebi,
pokušaj da vrijeme stane
pokušaj za bijeg iz stvarnosti,
a srce i dalje lupa,
moli za milost.

Kad bih bila češalj
kroz kosu bi ti
klizila često.
Kad bih bila ručnik
po tijelu bi te
milovala nježno.
Kad bih bila piđama
spavla bih s tobom
svaku noć tijesno.

Ova pjesma moj je oproštaj,
jer te više vidjet neću.
Htjela sam da znaš
da uljepšao si mi godine dvje.
Bio si moja radost i moja tuga,
a sada si samo prošlost,
jedna trunka u
sjećanju mom.

Kad bih mogla
poljubac bi ti dala
no bio si samo iluzija moja,
moje savršenstvo, neostvariva ljubav.
A sada je vrijeme da odeš,
želim ti sreću u životu
i da nađeš jednu
da te cijeni kao ja.

Tuga, bijes gorčina
to su moji prijatelji,
očaj, jad, patnja
hrana su srcu mom.

Suze mi niz lice kaplju
kao slapovi daleki,
ruke mi se sklapaju
kao da milost traže.

Samo crne misli
u mojoj glavi
stoluje.

Kao da mi netko
nožem srce para
kao da mi se svijet ruši.

U tišini sobe svoje
pokušavam otvoriti srce tvoje,
pokušavam ostati zamijećena
u povijesti zapamćena,
da jednom sam živa bila
da jednom sam sretna bila.

Ti živi život svoj
jer davno prošao je moj,
al sjeti me se jednom
jer jednom ćeš i ti
kao ja sad
biti samo uspomena.

Zatvori oči i zaželi želju,
možda se ostvari,
nikad ne znaš što
sutrašnji dan donosi.

Primi me za ruku
i osmjehni se
jer te ne želim
vidjeti tužnog.

Nasloni glavu na mene
i otvori mi svoje srce
jer ne možeš tužan
cijeli život biti.

Kada dođe čas
za rastanak naš,
nemoj pustiti suzu,
nemoj se prepustiti tuzi.

Srest će mo se jednom
na nekom bolje mjestu,
negdje gdje ptice pjevaju
negdje gdje ćemo sretni biti.

Jedne ljetne noći
znao si da ti odoljeti neću moći,
prišao si galantno,
prišao si hrabro.

Govorio si kako ljepše nema
da ljepša od zvijezde sam;
što na nebu sja,
što sudbinu zna.

Gdje su sada riječi te
nakon godine dvje?
Kamo su nestale?

Kamo su nestale
te riječi slatke?
Gdje si nestao ti?

Lutam ulicama grada,
u nadi da ću vidjeti
obris lijepog lica tvoga.
Pomalo s nogu padam
i umor me svladava
ali odustati nemogu.

Moram te vidjeti još ovaj
put, prije nego napustim
ovaj svijet, k anđelima
odem, bez mogućnosti da
se k tebi vratim i da
s tobom sretno živim ja.

Sunce moje malo
što si tako sjajno.
Podari mi osmjeh tvoj
jer to je melem srcu mom.
Podari mi usne te
s okusom maline.

Pokušala sam te dozvati
no nisi me čuo
klizio si sve dalje
klizio si u nepovrat.

Kamo si se uputio
samo nebo zna,
klizio si sve dalje
klizio si u nepovrat.

Hoćemo li se ikad sresti
samo nebo zna,
Jesi li me ikad volio
samo nebo zna...

Željela bih vjerovati
da će mo jednom
zajedno biti.
Reci zašto nismo zajedno?
Zašto moramo biti odvojeni?
Shvati da te ne želim ostaviti,
da želim biti s tobom
i u dobru i u zlu,
jer ne mogu zamisliti život
svoj bez tvoga osmjeha

U kasne sate pišem ti poruku
u nadi da još ne spavaš,
u nadi da i ti misliš na mene,
u nadi da me voliš kao ja tebe.

Mračna tišina oko mene,
samo u daljini stoji
lampa jedna koja
tiho na vjetru treperi.

Treptom mrak nestane
pa se opet vrati
kao da na trenutak stane
da opet snagu vrati.

Tako i moje srce lupa
kada si odmene daleko
pa na sekundu stane
da nadu u život vrati

Još jedno Valentinovo
provodim u kutku sobe
sama bez ikoga svog,
sama bez dodira tvog,
sama bez milovanja tvog

Pitam se što radiš sad
dal s njom salviš dok
ja venem i proklinjem sudbinu
svoju, koja me kažnjava,
koja se mojom boli hrani.

Iskrenu sreću želim ti.
Nemoj misliti da ljubomorna
Sam na nju, što ona
Sve ima, a ja nemam ništa
Osim samoće ove

Što je to ljubav?
Kakav je to osjećaj
koji ti glavu muti
srce bolju ispunjava?
Kako ga se rješiti kad
za njega još uvijek
lijeka nema.
Hitro savjet molim
jer ovako više nemogu.
Da razum ne izgubim
pomozite mi odmah.
zahvalna bit ću do neba,
A spasiocu srce podarit ću.

Zaželih tebe da mi
u san dođeš,
došao si prije nego
oči sklopila sam.
Zaželih da te vidim
bar na jedan tren,
prošao si kao neki anđeo.
Zaželih da te ljubim
bar jedan dan
ali se probudih iz sna.

Te tvoje oči pune su suza
koje si isplakao zbog nje,a ona
nije ni svjesna bila tvoje boli.

Te tvoje oči prestat će plakat
kad u mojima sreću nađu
kakvoj se nikad ni nadale nisu.

Te tvoje oči opet će zablistat
kao da nikad i nisu bile tužne
kao da sam uvijek bila uz tebe.

Tuga mi lice prekriva,
kao da sam kriva
što sam od tebe
miljama daleko,
no kad te u snu vidim
kao da milje nestanu
kao da smo opet skupa.